петак, 1. октобар 2010.

Reč dve o Lakosti, reketu za stoni tenis i Kovinu

-  Vi još čekate?
-  Pa čekam.
-  Pa vi ste bili na prethodnom kastingu?
-  Pa jesam.
-  Izvolite onda, uđite!
-  Okej.
-  Znači vi ste gospodin Radovan Kostadinović, jel tako?
-  Jok moj deda!
-  Šta vaš deda?
-  Pa ustvari, moj deda se isto tako zvao, pa su mi po njemu dali ime. On je bio najveći frajer u selu, triput se ženio, a ćale se sa 12 godina preselio u grad, baš kad je završio školu. Dedu su roknuli komunisti posle rata, zato što nije hteo da uđe u partiju, ali nije dao kozu, kravu i dvajes kokošaka kad je otim'o Tito od naroda pa ga poslali na Goli otok...ali se vratio jači nego ikad!
-   Te informacije nam nisu bitne zaista...Nego, mi smo vas pozvali da obavimo jedan neobavezan razgovor...
-   Aha?
-   Vi zadovoljili na kastinzima i naša produkcijska kuća je odlučila da vas izabere kao učesnika ovog projekta, tako da...Čestitamo!
-   Ozbiljno? E fala kur...
-   Bez psovki, molim vas, u okviru ovog razgovora daćete nam osnovne informacije o sebi, vašim interesovanjima, prošlosti, hobijima, kako bi nam to poslužilo u izradi vaše jedinstvene biografije, koja će biti prezentovana gledaocima širom malih ekrana...Nadam se imate vremena?
-   Ok, nije frka, nikakav problem.
-   Takođe, moram da vas pitam, jeste li upoznati sa detaljima našeg jedinstvenog rijaliti šou-a?
-   Pa ono...jesam...
-   Jeste li dolazili nekada ranije u Kovin?
-   Pa nisam ali meni nije to problem, ionako se ceo život družim s nekim retardima...hehehehe...
-   U redu i ne želite da se predomislite?
-   Ne bre, pa nisam lud...što sam se cimao ovoliko?
-   Dobro gospodine Kostadinoviću, prekosutra će vam se javiti naš tim i ponesite kofer najpotrebnijih stvari, 7 dana ćete biti u karantinu, baš kao i ostalih 9 učesnika.
-    E, do jaja!
-    Mi smo pregledali vašu biografiju, potrebne su nam još neke informacije. Recite nam koji je vaš cilj učešća u ovom rijaliti šou?
-    Znači da se ne lažemo, meni treba kinta, to mi je broj jedan! Isto bih voleo da postanem prepoznatljiv kao TV faca kad se sve završi, da se uštosim pred kamerama, pa kad mi skoči popularnost, možda uleti neki posao na televiziji, ko će ga znati ali u suštini pare su mi... da živim ko čovek, jok da obijam trafike i tako to...dokurči i to čoveku...
-    Bavili ste se kriminalom?
-    Pa i nisam, ali sam čuvao stražu da ne naiđu panduri, jedan moj kolega je krcao bejzbol palicom, ali on je sad u Zabeli, robija...
-    Ok, to nam nije potrebno...recite nam, šta ste tačno zvršili od škole, napisali ste ovde 6 razreda i fakultet. Ne razumem!?
-    Pa 6 razreda osnovne škole imam, a i životni fakultet!
-    Pa dobro, šalu na stranu, to ne možemo da vam uračunamo...
-    Ma znam, nego drkam se samo, ma pametniji sam ti ja od ovih i doktora i magistara, pa ja se snađem u životu čas posla, koji će mi fakultet? Šta sam ja sve proš'o...
-    Dobro, a recite nam, nedostaju vam 2 razreda osnovnog obrazovanja?
-    Pa izbacili me iz šestog...
-    Pa to ovde niste pomenuli!? Iz kog razloga?
-    Pa gađao sam nastavnika iz Opšte-tehničkog makazama za lim...
-    Odlično, to nam je potrebno! Nastavite...
-    Pa on meni dao kečinu zato što nisam napravio reket za stoni tenis! Jebo ga reket!
-    Šta je dalje bilo?
-    Pa on budala, otvori dnevnik i upisa keca, ja ti uzmem one makaze, da ga potrefim posred glave, ali nisam nanišanio lepo, pa ga pogodim samo u uvo...
-    Slušam vas...
-    Ali srećom, opustio sam ruku i dobro sam ga klepio, to je šikljala krv po učionici, devojčiće počele da vrište, a njemu visilo uvo na pola, jedva su ga ušili doktori...
-    Dobro, i?
-    Pa ništa, jebiga, morao sam, kad je mentalać, ko je on da meni da keca…
-    I šta je dalje bilo?
-    Pa ništa, mene ti isteraju iz škole, a ja ne htedoh da nastavljam, jer sam se razočarao u obrazovni sistem, pa sam bojkotovao školovanje…a i ćale mi rek'o, ko im jebe mater i ne treba da ideš, neće tebe niko da zajebava…i od tad nisam dozvolio da me bilo ko ponižava…
-    Izvrsno! Ovo ste trebali da pomenete u biografiji…ali dobro, nije ni sada kasno…recite nam nešto više o vašem seksualnom opredeljenju?
-    Pa ja samo žene, tu sam povuko na dedu jeb…ovaj švalera hehehhee, znači nisam derpe što je najbitnije, a njih bih samo palicom u dup..ovaj, glavu, za bolje nisu…
-    Gospodine Kostadinoviću, ne morate biti toliko konzervativni, pa šta ako jedan od učesnika bude homoseksualac?
-    Pa bežao bih od njega, mislim poštovao bih pravila emisije, ali ne daj bože da mi se približi, pa glavu bih mu rascopao!
-    Dobro, vi se morate prilagoditi uslovima koji će vladati tamo, znate li da su pravila surova i da nema izlaska iz bolničke sobe, da spavate na podu?
-    Pa znam, ali ne smeta mi…
-    I da će svake nedelje po jedan učesnik morati da čisti klozet čučavac…
-    Ma nije bitno…za pare sve! I za kamere!
-    Hranite se isključivo hranom koja ostane i pijete lekove za smirenje...
-    Ma sve ću da istrpim!
-    Ok, ovde piše da nemate psihičkih oboljenja, kakve ste bolesti preležali?
-    Pa ja sam zdrav ko dren, jedini put sam bio u bolnici kad sam iš'o na ispiranje želuca, tad sam popio kilo votke i 5,6 piva valjda…pa me odneli, ja se ustvari i ne sećam…ujutru mi bila ruka u gipsu...Pa da, eto lomio sam ruku! Sem toga, nemam drugih oboljenja...
-    Sem što volite da popijete, bavite li se još nečim u životu? Neki hobi?
-    Pa u suštini, prodavao sam cigare na pijaci, a oko Nove godine prošvercujem petarde iz Bugarske, jebiga mora od nečeg da se živi, zato sam rešio da se prijavim ovde…
-    Da, da, razumem vas, svakako…još nešto zanimljivo vezano za vas? Životni moto?
-    Pa životni moto mi je drevna srpska izreka Živi svaki dan ko da ti je poslednji, zato sam ja sve probao u životu!
-    Fantastično, zaista! Znači li to da nemate predrasuda?
-    Ma jok, ja sam urban tip, nisam seljak ograničen…znači, imam pirsing, volim atraktivne devojke, tetovaže…
-    Imate li tetovaže?
-    Pa imam na kurcu krokodila Lakostu, a na dupetu neku kinesku poslovicu…
-    Molimo vas da pripazite na rečnik…
-    Oću, izvinjavam se…samo ja se ne stidim ničega!
-    To je prednost za vas! Imate li nadimak neki?
-    Pa rodbina me zove Rale, a ortaci Rale Motorcangla, zato što nosim motorcangle kad idemo da se tabamo…
-    Tabate?
-    Pa da, pošto ja idem sa navijačima kad ima neka šorka, da se obezbedim, navijam za…
-    Ma nije bitno navijačko opredeljenje…trenutno, kakvim se poslom bavite, šta vam je izvor prihoda?
-    Pa ne radim ništa, nema posla, hteo sam da valjam nešto, ali nema 'leba od toga, zato sam se prijavio za ovo…a i dao sam oglase u novinama da prodajem levi bubreg, tu valjda mogu da izvučem pedesetak hiljada evra, ionako imam još jedan…šta će mi dva?
-    Zanimljivo, nastavite!
-    Pa ja sam ustvari hteo jetru, pošto se ona više traži, ali mi ortak reko da ne prodajem to jer nije ni za kurac, a danas niko više neće da kupuje polovnu robu…
-    Pa to je tačno, tržište je danas jako surovo…
-    Pa jebiga, moram da zaradim, nema za šta kuče da me ujede…nije meni frka, čistiću ja govna, samo da ne poludim sa tim degenericima tamo, to se samo plašim…
-    E pa gospodine Kostadinoviću, to je i najveći izazov, a mi proveravamo granice vaše izdržljivosti. Najuporniji će doći do glavne nagrade…
-    Pa to je meni samo u glavi, ja sam uporan i uvek isteram do kraja…I mnogo sam lud, znači kad popizdim, beži od mene!
-    Odlično, baš nam je takav profil trebao, nadam se da nismo pogrešili sa izborom vas kao učesnika...
-    Ma jok, ja sam pravi čovek za to, imam tu drskost, taj, da kažem, bezobrazluk i  što bi naš narod rek'o, ja sam harizmatična ličnost...vaspitavan sam na ulici, sreo sam razne ljude...
-    Hoćete da kažete da ste rođeni vođa i da preuzimate inicijativu u okviru društvene zajednice...
-    E to! Ja ću da pokažem svoje kvalitete, a ko mi stane na put, taj je najeb...
-    Ok...nećemo sada o tome, tamo su zaista specifični uslovi i vi ćete morati da date i 200 posto svojih mogućnosti ukoliko želite da istrajete do kraja i sačuvate mirnu glavu...
-    E pa to je fora, treba izdržat sa tim ludacima...
-    E pa vi morate biti jaki i verovati u trijumf!
-    Pa ja sam psihički kao stena, šta god da me poremeti, ja sam tvrd igrač, pokazaću naciji da sam najbolji i da mogu da budu ponosni što imaju ovakvog učesnika! Bog čuva Srbe!
-    Vi ste osoba čelične volje i bezgranične upornosti?
-    Pa to! Upornost i tvrdoglavost, to sam ja!
-    Glavom u zid?
-    Sve bre!
-    Da li Vam se čini da je ideja novog Reality-a malo morbidna?
-    Ma joook...kažem vam, ja sam čovek bez predrasuda, nema kod mene tabu tema, pa i oni su ljudi...
-    Svakako gospodine, sviđa nam se vaša otvorenost! Jeste li se bavili nekim sportom?
-    Jesam, cepao sam fudbal, basket, streljaštvo…
-    Streljaštvo, zanimljivo!
-    Pucao sam iz pištolja na svadbama i ispraćajima…a od sportova još volim teretanu, nisam 6 godina izlazio iz teretane, dizao sam 120 kila iz bendža…sad nemam kintu ni za članarinu…
-    Ok, za kraj, recite nam kratko, u 2 minuta šta volite, šta ne volite…
-    Pa pretežno volim crnke, plavuše onako, punjenu pljeskavicu, kladionicu, da pišam u bazenu, Marlboro, tehno, sarmu, narodnjake, ne volim boraniju, klasičnu muziku, Hrvate, Muslimane, Šiptare i pedere…
-    Hvala vam gospodine Kostadinoviću, to bi bilo sve, slobodni ste, odmorite se ova 2 dana, očekuje vas veliko iskušenje, iz našeg tima će Vas pozvati, a Vi pripremite sve potrepštine…
-    Znači mogu da idem sad?
-    Naravno. Prijatno!
-    Zdravo!

7 dana kasnije:
Startovanje Reality Show-a Jebe Lud Zbunjenog
Lokacija: Kovin

Zajapurena voditeljka: I naš prvi učesnik upravo kreće ka Psihijatrijskoj bolnici! Molimo vas, pozdravite gromoglasnim aplauzom Radovana Kostadinovića, Raleta Motorcanglu. Rale ima 34 godine, dolazi nam pravo sa beogradskih asfalta…Rale je uporan, harizmatičan, završio je 6 razreda osnovne škole, u mladosti je obijao trafike i ima završen životni fakultet! Rale je ljubitelj teretane, nema predrasuda i ima par tetovaža na jako zanimljivim mestima, nadamo se da će ih pokazati milionskom auditorijumu! Srećno Rale!

Scenom se prelama grandiozan aplauz, Rale sa koferom u ruci, manirom prekaljenog vuka, samouvereno grabi stepeništem koje će ga odvesti do bolničke sobe kovinskog lečilišta gde će pogledati u oči svojim novim, bolesnim drugarima. Sa osmehom na licu i podignuta 3 prsta, poput velikog ratnika koji odlazi u krvavi boj, junak naše priče odlazi u novo zatočeništvo… Rodbina, sa suzama radosnicama, u publici skandira njegovo ime, ostatak vernih fanova diže u vis transparente raznolikih sadržaja, od kojih dominiraju: Rale, oplodi me…Rale kralju, Voždovac i Bežanijska kosa su uz tebe, Rale, pokaži im krokodila! Kosovo je srce Srbije!
Vrisak, galama, ekstaza...

2 коментара:

  1. Inače sam lenja da čitam dugačke tekstove, ali ovaj me je baš zakuco. Sviđa mi se način na koji koristiš svoj sarkazam i kako parodišeš i praviš paralele. "Rale, pokaži im krokodila!" :DDD Mogla bih da izvučem još par stvari iz teksta, ali bi onda komentar bio predugačak. U svakom slučaju, sve sam shvatila :)

    ОдговориИзбриши
  2. Na tvoju žalost, ovo je jedan od kraćih tekstova :( Ipak, mislim da Rale ništa nije kriv...

    ОдговориИзбриши