четвртак, 14. октобар 2010.

Reč dve o inaćenju, patriotizmu i Njutnovim zakonima

- Alo klošaru! Ti ti! Dođi ovamo! Pa gde si školski sunce ti jebem, nema te 100 godina, a?
- Pa školski, ja sam tu, nego tebe nema…kad si stigao iz Švajcarske?
- Prekjuče…jel žuriš negde, ajde sedi ovde da popijemo piće, nismo se dugo videli, ajde  parkiraj to krntiju negde u vrzinu i dođi…
- Pa ne znam…ne sedi mi se…nisam nešto raspoložen...
- Aj ne zezaj, taman dok čekam jednog ortaka, reče stiže za pola sata…šta ćeš da piješ?
- Nikšićko točeno.
- Aj ne seri, uzmi bre nešto dobro, ja častim! Može Hajneken?
- Ma jok bre...
- Konobar, daj nam 2 Hajnekena!
- Brate, neću Hajneken, srpski ti pričam!?
- Dobro brate…daj meni Hajneken i njemu točeno…
- Izvini, nešto sam nadrkan…ne znam ni ja šta mi je...
- Ma ok, ja udaram po Hajnekenu, navika…nego videh te juče na bajsu, ja bio kolima, dižem ruku, ti kuliraš, ne javljaš se starom drugaru…lepo…
- Pa kako da ti se javim, majke ti, nisam ja Lens Armstrong da vozim bez ruku!
- Pa mogao si jednom rukom, a ovom drugom upravljaš. Kapiraš?
- Da brate, stvarno, vidiš nije mi palo na pamet. Izvini, molim te…
- Ok, drkam se…nego što si seljak, vožiš biciklu jebote! Uzmi neka kola, šta se brukaš…
- Nemam ti ja kinte za to, a lepo mi ovako…ne opterećujem se.
- Ma daj, zajebi to, ja ne bih mogao do prodavnice da odem pešaka, a kamoli bajsom…sad teram ovog audija, uvaljao sam nešto preko granice, znam neke ljude…a bar skuter da imaš, a pičke se lepe za kola, evo ja letos, nema koju nisam…
- Druže, pa mi bre živimo u drugim svetovima…
- Ma zajebi, kažem ti letos, ja se zainatim kad vidim neku, a sve one se lože na audija…tebra ludilo…šta da ti pričam...
- Pa jel znaš ti uopšte šta je inat?
- Pa kako ne znam, to je kad prvo hoću, a onda moram…
- Da nije to bahatost, školski?
- Nije brate, to ti je inat, imaš 2 inata, običan i srpski. E pazi, ja sam Srbin u duši, ja ti imam taj srpski…Sve za majku Srbiju! Pa ti misliš da je nama lako preko grane?
- Aj ne seri, mlatite lovu tamo, pa dođete ovde da se izdrkavate, ko da nas boli kurac…
- Brate, nemoj tako… ti jel završi fax, radiš negde?
- Ma jesam, ništa ne radim, nema leba…duga priča…ti?
- Znači pušiš kurčeve za pare? Hahahaha...jel naplaćuješ po santimu ili vremenski? Hahah..drkam se...znam brate, propast ova Srbija…Ma ja tamo u Švajcarskoj kod ćaleta u firmi, uglavnom po Švajcarskoj i malo radimo i po Austriji, tamo je sve na nivou, nije to ko ovde, kinta na vreme, sređeno sve u fulu, voze se dobra kola, znaš kakvi su putevi…kad sam preš'o granicu, popizdeo sam, ko da sam vozio po njivi, samo sam čekao da mi izađe neka svinja…al brate ovde je provod, to tamo nema u Švajcarskoj, ja kad njima pričam oni mi ne veruju kako se ovde veseli…
- Verovatno im pričaš da smo najveća selendra i stoka i da živ ne bi živeo ovde…
- Brate nemoj tako…ja volim Srbiju, Kosovo je srce Srbije, sve bi te Šiptare pobio, mamu im jebem…
- Zato su tvoji pobegli '99. preko grane, čim je pala prva bomba…kad bi čekali na vas gastarbajtere da branite ovu napaćenu zemlju...samo sreća što nas više niko i ne napada, nema potrebe…ako ti voliš, možeš da se prijaviš dobrovoljno da služiš vojsku…mogu da ti vidim oko toga, ako voliš oružje i krv, a?
- Jebiga, ja sam bio klinac tad, šta ja imam s tim…ćale mi sredio da ne idem u vojsku, kaže koji će ti kurac to…a i ne mogu kad sam tamo…
- Pa da i to što kažeš…ne bi ti legla vojnička čizma…izađu žuljevi…
- Ma jebeš vojsku, to niko i ne ide više. Ti, čime se baviš ovako?
- Danju zevam, uveče svratim tu, igram basket s klincima, istrčim se…
- Ne seri da igraš basket? Sa onim klincima, daj brate ne loži se…
- Šta sereš, klinci ko rode, svaki bi me u zubima nosio…dođi pa ćeš da vidiš.
- Ma gde, kakav basket, jesi prs'o, nisam lud da se znojim, lakše mi da igram poker aparate…tu bar dobiješ kintu, šta imaš od basketa…samo možeš nogu da slomiš...
- Pa i na aparatima možeš da izgubiš kintu? U čemu je fora?
- Ma daj, šta da izgubiš, spucam hiljadu kinti za sat vremena, šta je to, nisam sad stipsa neka…bitno da se igra, što sam izgubio hiljadu, dve, jebe mi se…šta buljiš u taj telefon non stop? Neka riba, a?
- Ma jok, rezultate...
- Kladionica, a? Daj tiket da vidim! Auh, sića ti je ovo prijatelju.... Ja ne igram ispod 30, 40 hiljada, mislim ono, zajebancije radi, nisu mi bitne pare…sedneš sa ljudima, drkaš se…jednom sam dobio u Švajcarskoj 25 evra, dobitak hiljadu i po evra, otkazana utakmica i te diskusije, meni bio bedak da podignem 25 evra, majke mi...
- Mogao si da daš prosjacima na ulici, oni bi crkli za tih 25 evra…
- Ma jok, nema tamo prosjaka, standard…nije to Srbija…
- Mogao si za te pare da uplatiš časove srpskog jezika…
- Što, gde ti to pade na pamet, pa ja pričam srpski?
- Pa vazda si imao keca, a nekad kad postaneš veliki privatnik i biznismen, pomogneš vrtiće i crkve, kupiš diplomu, uletiš u skupštinu, pa daš izjavu televiziji, da znaš da pričaš ko čovek, da ti se ne smeje narod…
- Ma jebeš srpski, ja dobro znam nemački, koji će mi srpski tamo? Daj ne lupetaj…razmišljam pre da kupim nekog firmiranog kera…
- Misliš rasnog?
- Pa to, ta diskusija…vodim ga u šetnju, kenja u parkiću, mislim nekog baš dobrog, opasnog, a ne ko ove džukele ovde seoske…
- Otkad se ti razumeš u kučiće, u školi si ih gađao petardama?
- Pa ne razumem se, nego onako, nije loše, to ti je na Zapadu sad fora najjača…Ti gde izlaziš?
- Uglavnom nigde, najviše volim da sednem sa društvom na klupu i cirkamo 2 litra najgoreg piva…
- U brate koji ste vi klošari, brate izađeš u klub neki ko čovek, kod nas svrate vikendom Seka, Mile Kitić, sad pre 2 nedelje bio Sinan, extra provod bio…250 evra sam ostavio za veče, znaš kakav klub vrh, igračice…posle dođoše neki debili, izbi frka, ja gađao nekog flašom, srećom, panduri došli tek kasnije, mi već otišli…
- Meni nije to toliko bitno, važno da imam društvo…
- E uvek si bio specijalac, keve mi, jel još slušaš one drekavce?
- Nisu to drekavci i nije bitno šta slušam...nemam kintu na neki koncert da odem ko čovek.
- Exit ili Guča?
- A?
- Ono kao, Exit ili Guča?
- Beer fest.
- Šta bre Beer fest?
- Rekoh, ništa od ta dva…
- A ja mislio ti posećuješ Exit, tamo su padavičari ko ti…stvarno ne ideš u Guču, kad si zadnji put bio?
- Nisam nikad bio.
- Nikad nisi bio u Guči? Jebeš me? Joj koji si šaban, pa ja da živim ovde, ne bih izlazio iz Guče po mesec dana za vreme sabora, nego nisam tu…ove godine ako stignem, ima se olešim! Najjači provod, kad čujem srpsku trubu, srce mi zaigra brate, veruj mi…znači dođe mi da zaplačem…
- Pa mogu ti reći da vas sa strane tamo ima najviše, pola Evrope dolazi…
- Pa to ti pričam brate, ne znam kako se tebi ne sviđa, zna valjda Evropa šta valja…
- Lako je vas namamiti jeftinom zabavom…
- Nego, pričaj mi šta je sa ostalima školarcima, jesu živi?
- Živi su, mrdaju. Pa, devojke se poudavale, neke studiraju, neki rintaju, mešaju beton za crkavicu…jebemliga, ne znam ko te interesuje…
- E, a jel se sećaš onog štrebera, što je bio vukovac…Žile digitron?
- Žile, pa tu je, popričamo kad se vidimo…
- Da bre, Žile digitron jebote, paćenik onaj, jel završio u ludari?
- Što paćenik? Pa Žile je završio fax sa prosekom 9.87…
- Ne seri da se družiš s njim? Pa vi ste ludaci obadvojica!
- Aj ne seri, šta fali čoveku, što je genijalac? U septembru ide na Kolumbiju…
- Šta će tamo pajser? Da valja drogu, ahahhaha…
- Ma ne bre, jebote, ide na postdiplomske studije na Kolumbija Univerzitet u Ameriku…kakav si ti seljak…ne vidim što si ti bolji od njega…i šta tebe boli kurac s kim se ja družim?
- Ma nek batali knjigu, neka jebe nešto…
- E ti ćeš da mu kažeš, jedva si naučio tablicu množenja, spasao te rat da ne polažeš fiziku i matematiku u šestom razredu…pokrij se po glavi i ćuti...
- Jebe mi se, ko da mi to trebalo u životu, imam kinte koliko mi treba…
- E jesi faca, uspeo si u životu…
- Stvarno si nadrkan…ne znam šta ti je, tamo u Švajcarskoj ne bi imao vremena da budeš nadrkan, kol'ko se radi, prijatelju…
- Jel ima još nešto interesantno tamo u Švajcarskoj? Mi smo beda, da ne bi tebe, ja ne bih znao šta se radi u belom svetu. Hvala što si mi otvorio oči…
- Pa ima interesantno, kako nema. Čuo sam skoro da je sad  dobro da kupiš plac na Mesecu, drkaš se tamo, to ti je tamo na ceni…
- Jebeš Mesec kad tamo skoro i da nema gravitacije…
- E sad svi su ludi, koji će mi gravitacija tamo ako imam plac…
- Jel znaš ti uopšte šta je gravitacija?
- Znam bre, šalim se samo…to ti je…čekaj, to je ona fora kad ukočiš kolima, pa ti oči iskoče napred, jel to beše!?
- Ne bre, to je inercija, pobrkao si neke Njutnove zakone…e Srbijo…
- Aaaaa znam sad, setio sam se, to je kad je tom liku pala jabuka na glavu, te diskusije…
- Pa to…a jel znaš zašto mu je jabuka pala na glavu?
- Pa ne znam, Čak Noris ga gađao odozgo? Hehehehe...
- Ma jebo te Čak Noris, gađao ga kurac…brate, hoću da ti kažem kako ćeš gore da hodaš kad ne možeš, možeš da lebdiš u najboljem slučaju? Pa to su ti gluposti da bi se budale ko ti ložile…ljudi ne mogu da žive gore… imaju sve živo na kugli zemaljskoj, pa od sile kupuju placeve na Mesecu, ne znaju šta će sa parama…
- Ma daj, šta ima da hodam gore, pa ja skoknem na Mesec, da promenim malo, da se odmorim, neću da šetam, samo ležanje, kapiraš? Druga planeta čoveče!
- Nije to planeta, to je prirodni satelit…ti bre nisi normalan…trebaće ti i boca s kiseonikom gore…
- Povešću i tebe gore, da vidiš da je do jaja, pa ne bi svi išli da ne valja…
- Koji bre svi, šta lupaš, ja nisam ti svi…ti si slabo imao mozga i ranije, a sad ti pare popile sve. Ne razmišljaš glavom nego džepom, lova te uništila skroz, ne znaš šta valja, šta ne valja, samo trpaš, bitno da je skupo i poznato…al nisi ti kriv...bio si ti dobar lik.
- Brate mora da se zna neki nivo, ne mogu ja, na primer, da nosim odelo sa pijaca u Švajcarskoj… sad ga i ti pretera.
- Ne kenjaj leba ti, imamo mi takve i ovde u Srbiji, da se iserem sad, nalepim D&G oznaku i udarim cenu, kupili bi mi govno momentalno, još bi se grabili…al jebiga, ja nemam ni za reklamu…
- Nije baš tako…
- Ma šta koji kurac nije, nemamo nikakav sistem vrednosti, decu nam vaspitavaju kriminalci. Sa 15 godina su formirani debili. Daju nam rijaliti šou-e, da ne padnemo u krizu, gledamo tuđe živote samo svoje dvorište ne vidimo. I svi ćute, lepo je dok se vrte pare...daj narodu hleba i nagradnih igara i da ne radi ništa, a narod što je dokoniji to je gluplji... pa Njutnu pala jabuka na glavu pre 350 godina, pametnom i toliko dosta, a mi još padamo sa kruške i to na svoju glavu i nikako da se opametimo…
- U brate što mi pomenu…al mi se pije kruškovača…
- Ti me i ne slušaš…
- A?
- Berem boraniju…e školski, hvala na piću, treba da idem, pada mrak, a nemam svetla na bajsu…
- E pa kažem ja uzmeš auto ko čovek, da se ne klošariš sa biciklom…ccccc…ništa, cepaj…kad krenem na Mesec, zvaću te! Hehehehe, da obiđemo malo!
- Neću brate, ne mogu da vozim bajs gore!
- Hehehe i to što kažeš…jel može basket bar da se igra? Hehehe…e ja ću da platim!

8 коментара:

  1. Zanimljivo. I tipično. I Hajneken je sranje. Audi je cool :) E, vidiš, to se zove malograđanština. Razlike su velike, još ako je drug otišao pre boga u Švicu. Prodane duše, važno je biti in, samo materijalizam se ceni. Fuj, nije moj svet. Izvini, baš mi je loš komentar. Može to bolje, vratiću se ;)

    ОдговориИзбриши
  2. Jedan drugar mi je rekao, posle čitanja, da sam mogao malo da sakrijem neke stvari, tj. da ostavim čitaocima da naslute. Ja sam baš hteo da pokažem kontrast, pa sam malo otišao u neke ekstreme i sa jedne i sa druge strane. Što se tvog komentara tiče, bitno je da si sa "naše" strane, ovi drugi to ionako neće čitati.

    ОдговориИзбриши
  3. Oću reći, ovde svi jure i vazda su u trci, posao, posao, pare, pare. I to nije moj svet. Ni d&g brend nije moj brend :) Super je da si otišao u ekstreme, igraj se stilovima. Imate potencijala, profesore! Ovo tvoje: reč dve...je originalno i uvek mi padne to na pamet kad ne mogu da smislim naslov posta :D

    ОдговориИзбриши
  4. Reč dve odvlači pažnju od smisla teksta, malo je natrpano ali bar ne moram da smišljam originalan naslov, samo ubacim 3 pojma na koje prvo naletim, i koje, kad se čitalac vrati na naslov, provali zašto su tu. Doduše, u nslovu jako često ima i pojmova koji nemaju neke veze sa tekstom ali su pomenuti u tekstu i to bukvalno u reč, dve...
    Uglavnom, hvala...možda bih mogao da počnem da razmišljam kako i za parama da pojurim, ne bi mi škodilo, a i vreme je...

    ОдговориИзбриши
  5. Препознао сам се у лику са бајсом. Једино што не возим бајс, лењ сам за то. Више волим пешке...

    И не бих мењао мој свет за пет њихових "аудија", плацева на Месецу, "хајнекена", долче икебана и осталих. Ја сам ваљда овај други екстрем.

    Одличан! :)

    ОдговориИзбриши
  6. @ToMCaa, ja sam na bajsu, ali nisam ovako oštar u govoru kao lik iz dijaloga, uglavnom prećutim. Mada ni ovog drugog nisam još sreo, ali kao što rekoh, zanimljiv mi je taj kontrast jer jedan ovakav razgovor uopšte nije nemoguć u današnje vreme...to bi moglo svakome da se desi...možda ti naiđeš na nekog takvog, možda čuješ neki tuđi razgovor sličan ovome, ko zna...

    ОдговориИзбриши
  7. Добро, да не кажем да сам се препознао у теби, мало чудно звучи =)

    Слажем се да разговор уопште није немогућ, и ја бих га врло радо водио, само што нисам још срео неког ортака гастарбајтера са свим тим финим особинама. Ваљда смо ми још млади, па није стигао нико да се овајди тамо, ко би га знао... :)

    ОдговориИзбриши
  8. Ej'te ljudi, pa razgovor je više nego realan, znam ja.

    ОдговориИзбриши